Nije čudno da se struka ponekad pokušava ograditi od svega onoga što ne može objasniti; poput alternativne medicine ili holističkog pristupa ozdravljenju. Jasno je da se moderna medicina drži nekih dobro utabanih puteva koji su se nakon godina korištenja pokazali uspješnima i pomogli velikom broju ljudi. Ali jedna od mojih zamjerki u cijeloj toj priči uvijek je ista – nedostatak individualnoga pristupa.
Imate li upalu, dobivate antibiotik, trebate li se oporaviti od hemipareze, šalju vas na fizioterapiju, kašljete li, dobivate sirup.
Vjerojatno je isti antibiotik izdan velikom broju pacijenata tog istog dana prije vas, isto je i sa sirupom, a isto je i sa fizioterapijom – dobivate isti program kao i drugi pacijenti.
Svaka je pareza drugačija
Ali mene zanima što se događa s pacijentima kojima nije dobro propisana terapija i kojima antibiotik ili sirup nisu pomogli. Zanima me što se događa s pacijentima koje je pogodio moždani udar nakon kojega je uslijedila pareza, a univerzalno propisana terapija im nije pomogla te nisu uspjeli povratiti sve ili barem neke tjelesne funkcije. Što moderna medicina ima reći o tome?
Nadalje, kako moderna medicina objašnjava činjenicu da su se gotovo svim mojim pacijentima, kojima je dijagnosticirana neka pareza, povratile gotovo sve tjelesne funkcije nakon mojih terapija?
Vjerujem da je ključ u individualiziranom pristupu svakome pacijentu, jer kako ni jedan pacijent nije isti, tako ni jedna pareza nije ista.
Oporavak pacijenta već u KBC-u Firule
Drago mi je što sam jednom imao priliku izaći iz vlastitog radnog prostora i pomoći jednome pacijentu koji je u to vrijeme ležao u bolnici KBC Firule te pred strukom dokazati da je moguće pomoći čovjeku koji je samo 15 dana ranije pretrpio moždani udar i kojem je dijagnosticirana pareza desne strane tijela.
Kada je Neven S. doživio moždani udar, prevezen je u KBC Firule u Splitu gdje je odmah hospitaliziran i kako je i uobičajeno, zadržan je na promatranju i liječenju 15 dana.
Snažna je preporuka da pacijent zaista miruje prvih 15 dana nakon kojih se može početi s fizioterapijom. Uskoro mu je dijagnosticirana pareza desne strane tijela; nije mogao pomaknuti ruku ni govoriti.
Nazvala me njegova sestra Adelina, koja je bila upućena u moje zvanje i pozvala me da mu dođem pomoći, unatoč tome što nisam bio siguran hoće li mi liječnici to dopustiti.
Neven je nepomično ležao u krevetu kada sam stigao na odjel te su u njegovoj sobi bili i drugi pacijenti sa sličnim dijagnozama.
Brz oporavak pred liječnicima
Ostali su pacijenti odmah zatražili moju posjetnicu i zaista su me kontaktirali nakon što su bili otpušteni iz bolnice te kod mene uspješno prošli terapiju.
Neven je nakon bolnice otišao na kratku rehabilitaciju u Karlovac, ali i nakon te rehabilitacije, odlučio je nastaviti liječiti parezu kod mene.
Danas kada sretnem Nevena, na prvi je pogled teško primijetiti da je ikada pretrpio moždani udar. Nakon 40-ak odrađenih tretmana, bio je sposoban voziti auto te se čak i vratio na svoj stari posao, a u slobodne vrijeme bavi se ronjenjem.
Ipak, da završimo u tonu kojim smo započeli ovu priču. Liječnici koji su vidjeli izniman rezultat jednog pacijenta kojem je dijagnosticirana pareza, izjavili su kako ne mogu vjerovati što su vidjeli, a kao liječnici to ne mogu ni prihvatiti, ali najveća mi je nagrada bila kada je jedan od njih rekao: «Ne vjerujem u ovo, ali da se pareza dogodi meni, došao bih k vama.»
Comments