Već smo ranije govorili o temi kao što pareza i o njezinim posljedicama, i naglašavali kako ona predstavlja djelomičnu, ponekad prolaznu paralizu tijela. Kako pareza ne bi trajno prešla u stanje paralize, nužno je prolaziti fizikalne terapije koje često ne rezultiraju povoljnim ishodom.
Ponosno mogu istaknuti da sam u svojoj dugoj karijeri liječio i neka od najvećih imena hrvatskoga sporta, a danas vam donosimo priču o Jozi Alebiću, legendi hrvatske atletike. Kao član ASK-a Split postigao je izvanredne rezultate postavljajući državne rekorde, bio višestruki prvak države u utrkama na 200 m te nastupao na Olimpijskim igrama, Prvenstvu Europe, a bio i prvak Balkana.
Jozo Alebić je došao kod mene 1. listopada 2014. nakon što nije mogao hodati, ni podići stopalo za 1 cm. Dijagnoza njegovoga stanja bila je pareza peroneusa liječenje je, obično, dugotrajno i ne uvijek uspješno. Pareza peroneusa zapravo je svojevrsna paraliza stopala, nemogućnost njegova pomicanja, a samim time i hodanja. Može biti uzrokovana brojnim faktorima poput ozljede, posjekotine, a može uslijediti i nakon nekog snažnog mehaničkog pritiska. Pritom se kao rješenje često preporučuje operacija, ali ja vjerujem da ona nije uvijek nužna te da je ovaj problem moguće riješiti i manje invazivnim putem.
Kada pareza pogodi vrhunskoga atletičara, čovjeka koji nikada ne miruje i čitav se život bavi sportom, to zaista predstavlja izazov s kojim sam se rado uhvatio u koštac. Nakon detaljnog pregleda i upoznavanja s njegovim stanjem, ustanovio sam da mu mogu pomoći. Odmah smo krenuli s masažama koje su se vrlo brzo pokazale učinkovitima. Naime, već nakon 20 dana, upornih i redovitih masaža, povukla se njegova pareza peroneusa, te se terapija pokazala uspješnom. Jozo Alebić mogao je hodati pa čak i trčati! Na odlasku mi je rekao da sam za njega broj jedan u Splitu. I da je to teže nego postati svjetski prvak! Kada takve riječi dolaze od čovjeka koji je i sam prvak, to mnogo znači.
Commentaires